уторак, 01. децембар 2009.

Daleko odavde...

Zašto nam stalno pod nos poturaju akcije koje će da pokrenu mlade da urade nešto korisno u svojoj opštini? Nešto što će da probudi svest mladima i da im da motivaciju da ostanu ovde i izgrade budućnost u rođenom gradu? Ima budućnosti, samo kakve? Te akcije dođu nešto kao uvlačenje politike u podsvest nama mladima. Kako da me motivišu kada nema perspektive? Koliko samo ljudi radi za džabe... Kao da hoće "od malena" da nas naviknu da je raditi za crkavicu normalno.
Jesam ja za razne akcije, da ne budem shvaćena pogrešno, ali ne da brinem o problemu pasa lutalica. Šta fali akcijama u okviru škole? Tu ima puno toga da se radi, organizuje, sređuje... Što da odmah idemo na "krupniji zalogaj"? Napredni smo? Đavola! Smrdi mi tu nešto...

Parafraziraću izjavu iz jednog filma: "Ako si jedini normalan čovek među ludacima, ko je onda tu normalan?"
Ludaci su uvek manjini... Kada kažem ovo, ne mislim lično na sebe.

Nažalost, napisah ovo inspirisana događajima iz neposredne okoline.






Mnogo mi je lepo da maštam uz ovu pesmu:
Lemongrass - Sunrise On Fujiyama

4 коментара:

  1. Mogu da dodam ili potvrdim...i ja se često pitam jesam li uopšte ja normalna ili možda ipak svi ostali...Šta da ti kažem, ja samo mislim da nije ni rešenje bežati odavde...

    ОдговориИзбриши
  2. Ipak mislim da jeste rešenje. Zašto bih ostala ovde kada ne vidim budućnost? Ni za mene, a ni za ostale. Tj. vidim, ali kakvu... Ne mogu, niti želim da vidim sebe tu gde sam i sada. Sve dok neko ne podrži mlade naučnike, Petnicu, one koji stvarno rade i bore se da postignu uspeh radom (ne novcem), e tada ću možda i da razmislim o ostajanju.

    ОдговориИзбриши
  3. Volim da čitam tvoj blog, jer ne tako davno sam i ja bio u srednjoj. (Gimnaziji, zapravo...)

    I, znaš... Što te više čitam, ali takođe i pričam s mojim bratom od ujaka (ima 17 godina)... Vidim da je vama već sada jasno ono što je mojim prijateljima i meni postalo tek možda sa 21-22...

    Žao mi je što tako brzo sazrevate, s jedne strane - jer samo jednom se ide u srednju školu, a s druge - lepo je što ne date nikome da vas prevari i maže vam oči.

    Ali, moj ti je najprijateljskiji mogući savet, Jeco, kao da svom malom bratu govorim - pusti sebe da još malo budeš dete! ;)

    ОдговориИзбриши
  4. Sve ima i loše i dobre strane. Trudim se da ostanem dete. Stvarno se trudim. :)

    ОдговориИзбриши