Ne znam baš koliko za mesec mogu da kažem da je ružan, ali jeste. I januar i februar i mart!
Već 2 godine me posle zimskog raspusta hvata depresija. Dođe mi tako iz čista mira, tresne u glavudžu i modrica ostaje do proleća. Meteoropata (kako li se već piše)...
Prošle godine sam pokušala da se izborim na par načina i sve sam uspela da upropastim. Izbrljala sam ono što je već bilo izbrljano. Bila sam obnovila kontakte koje nisam nikako trebala, osećaju se posledice, a što je lepo mene je sada baš briga. A sve to zbog mukice jer ne znam šta ću sa sobom. Da sam se zaokupirala nečim drugim ili da sam makar samo sedela i ništa ne radila, ali ne, Jelena je morala da se ubaci svuda, da se kreće, da radi nešto, da makar lupa gluposti u prazno. Al' barem sam mnogo naučila iz životne škole u tom periodu, a tu školu mnogo više cenim.
Zato sada uspevam da se malo lakše probijem do proleća i prvog sunčanog dana kada ću moći da nosim majicu.
(Ne)opravdano odsutni – za ceo život
Пре 3 месеца(и)
U ovim teškim zimskim, turobnim danima, čovek mora sebi pronaći neku razonodu. Bilo šta što ga čini srećnim. Nije lako, ali ti si tako mlada i imaš milion interesovanja. Evo, proleće se približava, svi smo željni sunca.
ОдговориИзбришиKod nas je danas snežna mećava, a treba da izvedem Tedija. Ne mili mi se. Moramo dobro da se ušuškamo da nas ne odnese vetruština! Pozdrav i glavu gore!
Pozdrav Dudo, kod nas se topi sneg! :D
ОдговориИзбриши